Odgovor:

 Odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom – prečišćeni tekst („Sl.novine TK-a" broj: 5/12, 7/14, 11/15 i 13/16) propisano je da se naknada plaće utvrđuje u iznosu od 90% ostvarene prosječne plaće korisnika u periodu od šest mjeseci prije stupanja na porodiljsko odsustvo ili u iznosu od 55% prosječne plaće (TK iz prethodne godine) ostvarene u istom periodu ako je to za korisnika povoljnije, s tim što naknada plaće ne može biti veća od prosječne plaće (TK iz prethodne godine). Naknadu plaće obračunava i isplaćuje korisniku iz svojih sredstava poslodavac kod kojeg je korisnik naknade u radnom odnosu a u skladu sa rješenjem Centra za socijalni rad u sklopu redovnih isplata plaća. Na iznos naknade plaće uplaćuju se i propisani doprinosi i porezi u skladu sa zakonom. 

 Članom 87. Zakona definisana su osnovna prava koja ostvaruju porodice sa djecom:

a)   Dodatak na djecu;

b)  Naknada umjesto plate ženi majci-odnosno drugom licu u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, porođaja ili njege djeteta;

c)  Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja ženi-majci, odnosno drugom licu koje nije u radnom odnosu;…itd…

 Vašim pitanjem poredite dvije vrste različitih zakonskih prava te je stoga sa tog aspekta teško izreći sud pravednosti. U svakom slučaju lično mislim da nismo najbolje riješili pitanje novčanih naknada za porodilje koje nisu u radnom odnosu i teško da to kantoni, pa tako i tuzlanski, mogu kvalitetno rješiti. 

 Razloga je mnogo, a jedan od glavnih je nedovoljna dimenzioniranost Budžeta TK da na socijalno najpravedniji način riješi sva socijalna prava koja su zakonom propisana. Ukoliko se cc 70% Budžeta troši na plate budžetskih korisnika onda u preostalih 30% teško da će se naći dovoljno prostora za kvalitetno rješavanje svih socijalnih i drugih pitanja imajući u vidu nominalni iznos Budžeta TK. Kategorije socijalne zaštite (koje su propisane zakonom) u Budžetu za 2018. godinu pozicionirane su sa cc 27,9 miliona KM i raspoređuju se na: 

---Stalna i privremena novčana pomoć; Naknada za smještaj štićenika u ustanove ; Porodični smještaj djece; Porodični smještaj odraslih; Naknada za pomoć i njegu od strane drugog lica; Civilne žrtve rata-civilne invalidnine; Dječije selo mira Turija; Jednokratne pomoći; Materijalno zbrinjavanje lica u stanju socijalne potrebe; Naknade za procjenu sposobnosti i određivanje podrške  za djecu i omladinu sa onesposobljenjem i medicinsko vještačenje; Dženaze, sahrane i pokopi korisnika socijalne zaštite; Zaštita porodica sa djecom(cc 12,5 miliona KM); Subvencije za djecu, učenike i student; Dječije selo SOS Kinderdorf u Gračanici; Obavezno zdravstveno osiguranje lica u stanju socijalne potrebe; Subvencije troškova prevencije, rehabilitacije i resocijalizacije ovisnosti o drogama; CROPS Smoluća; Sufinansiranje sigurne kuće za smještaj žrtava nasilja; Dom za djecu bez roditeljskog staranja; Podrška povratnicima, raseljenim i izbjeglim licima; Materijalno zbrinjavanje socijalno ugroženih; Obavezno zdravstveno osiguranje raseljenih socijalno ugroženih lica; Dženaze i sahrane prognanih lica i identifikacija tijela iz  masovnih grobnica.---

 Znači, od ukupnih sredstava gotovo pa polovina novca se utroši na Zaštitu porodica sa djecomod čega je veći dio na poziciji ispunjenja tačke b). člana 87. Zakona. Meni je jasna ta postavka, ali je teško odrediti se i reći da nije pravedno osigurati majki-ženi koja rodi novorođenče i nastavak radnog odnosa. Moram reći, analizirajući ostale kantone, da je u TK ovo pravo sa najvećim obuhvatom, ali zbog toga su ostala prava umanjena tj. u budžetu nema dovoljno sredstava. Pravo novčanih pomoći nezaposlenim porodiljama teško da se može kvalitetno riješiti na katonalnom nivou. Procjenjuje se da na nivou FBiH godišnje imamo cc 9000 porodilja koje su nezaposlene i ukoliko bismo išli na najbolje kantonalno rješenje po ovom pitanju, a to je po uzoru na Kanton Sarajevo 180 KM mjesečno, onda bismo došli do iznosa od cc 19 miliona KM za ujednačavanje prava u svim kantonima sa nivoa FBiH.

 Kao što vidimo radi se o znatnom iznosu novca a realno je upitan efekat pomoći svim porodiljama koje nisu u radnom odnosu na ovakav način. U prvom slučaju kod zaposlenih porodilja, pored pomoći porodiljama, ovom mjerom čuvamo i radna mjesta te možemo reći da je novac adekvatno utrošen. Kod pitanja nezaposlenih porodilja ukoliko bismo to pravo posmatrali samo kao socijalnu pomoć (ukoliko govorimo o 180 KM), onda se postavlja pitanje i svrsishodnosti prava i rezultata koji bi iz njega proizašao. Da bismo kvalitetno riješili pitanje novčane pomoći nezaposlenim porodiljama moramo kvalitetno rješiti i pitanje prihodovnog cenzusa. Nije isto ukoliko bi 180 KM dobijala porodica u kojoj su i otac i majka nezaposleni ili porodica u kojoj recimo otac ima primanja od 2000 KM, a majka je nezaposlena. Čini mi se da zbog nemogućnosti da se zakonski kvalitetno riješi pitanje cenzusa, vlade kantona to pitanje stavljaju na listu manjih prioriteta, dok Vlada FBiH već duže vrijeme radi na sistemskom rješenju kojim bi se obuhvatile sve nezaposlene trudnice u prijekom stanju potrebe te da iznos koji bi dobijale po tom osnovu bude znatno adekvatniji od trenutnog najboljeg rješenja za ovu kategoriju na nivou FBiH, a da ukupni iznos budžeta za te namjene bude u realnijim okvirima.

Odgovor:

Moja odluka da glasam PROTIVamandmana poslanice Naše stranke, gđa. Sabine Ćudić ogleda se u pogrešno postavljenom amandmanu sa aspekta prihodovne strane amandmana ukoliko bismo ga posmatrali kao svojevrsni mikro budžet. Pomenutim amandmanom planira se umanjenje u Budžetu FBiH  na ekonomskom kodu  6111 “Bruto plaće i naknade plaća” za iznos od 7.457.385,60 KM, zatim umanjenje ekonomskog koda 8212 “Nabavka građevina” za 737.864,40 KM te dodavanje nove stavke na rashodovnoj strani Budžeta FBiH na ekonomskom kodu 6141 “Tekući transfer kantonima za sufinansiranje naknada porodiljama i trudnicama, sa ciljem izjednačavanja naknada nezaposlenim porodiljama i trudnicama u svim kantonima u iznosu do 180,00 KM u prvih šest mjeseci života novorođenčeta”, u iznosu od 8.195.250,00 KM.

Ilustracija u tabeli ispod:

Smatram da se prije svega radi o amandmanu koji nije imao za cilj da riješi problem nezaposlenih porodilja, već da Vladu FBIH, ukoliko bi ga prihvatila ili da amandman usvoji Predstavnički dom, primora na kršenje Sporazuma sa Samostalnim sindikatom državnih službenika i namještenika u organima javne uprave, sudske vlasti i institucijama FBiH, kojim je precizirano da osnovica za ovu godinu za sve budžetske korisnike iznosi 330 KM. Time bi se nastavila praksa sudskih presuda kojima se dodatno zadužuje federalni budžet što bi u svakom smislu bilo neefikasno trošenje javnog novca. Od 2009.-2017. dug po osnovu tužbi budžetskih korisnika na ime umanjenja osnovice iz 2009. i 2012. godine iznosi oko 80 miliona KM i samo u ovoj godini u Budžetu FBiH planirano je 40 miliona za ove namjene, skoro pa tri puta više od potrebnih sredstava za ispunjenje dogovorene osnovice od 330 KM za ovu godinu a što iznosi cc 15,5 miliona. Stoga ja nisam mogao glasati za ovaj amandman jer je na njegovoj prihodovnoj strani umanjenje ovih 15,5 milona za tih 7,4 miliona značilo nastavak tužbi i kršenje tek potpisanog Sporazuma sa sindikatom.Drugi dio prihodovne strane mi je bio prihvatljiv kao i rashodovna strana amandmana koja se tiče naknada, međutim amandman u ovakvoj formi sa unaprijed smišljenim smanjenjem sredstava kojima se krše već postignuti sporazumi i time omogućavaju nove tužbe koje bi samo dodatno oštetile budžet u narednim godinama, za mene strukturalno nije bio prihvatljiv. Naravno, mogao sam kao što je i praksa kod ovakvih i sličnih amandmana koje neprincipijelna i nekonstruktivna opozicija ulaže pred svako usvajanje budžeta, biti SUZDRŽAN  ali nisam upravo iz razloga što želim potaknuti širu raspravu na temu licemjernih amandmana i svu politikansku namjeru i zloupotrebu jedne ranjive, a za društvo jako bitne kategorije, kakve su nezaposlene porodilje. Naime, prije same sjednice kao i nakon usvajanja Budžeta što je značilo odbijanje jednog ovakvog amandmana u javnosti se stvorila percepcija da su žene(SDA, HDZ) u parlamentu PROTIV porodilja a kao opozicija ZA. Tome je dodatno pridonijelo nekorektno spinovanje našeg pojedinačnog izjašnjavanja po predloženom amandmanu, a kao protiv argument našem glasanju spočitavaju nam se bezosjećajnost, samodopadljivost jer kako kažu: “..7,4 miliona umjesto za trudnice oni preusmjerili u svoje plaće.”. To bi se moglo izvući kao rezultanta koja ostaje u narodu imajući u vidu pisanja i djelovanja prije svega kolegice Sabine Ćudić, a onda i ostatka opozicije kao i stranačkih aktivista na društvenim mrežama. Ispada, cijela opozicija je za povećanje radnicima u administraciji (osnovica 330 KM) ali nisu za povećanje izabranim zvaničnicima. Sve ovo nije istina i to je još jedan od razloga zašto sam bio PROTIV a u obrazloženjima amandmana bilo je još nelogičnosti. Svi koji su glasali za ovaj amandman željeli su natjerati Vladu na dva scenarija:

1. Kršenje već potpisanog sporazuma (osnovica 330 KM), što znači nastavak tužbi.
2. Instant otpuštanje određenog broja radnika kako bi proporcionalno za umanjenih 7,4 miliona omogućili dogovorenu osnovicu i spriječili nove tužbe.

Svima koji poznaju javnu upravu poznato je da je scenarij broj 2, instant otkaza, gotovo pa nemoguć te jedino ili ostaje da kršimo sporazum ili da odbijemo ovakav amandman.

Smatram lažima ili neinformiranošću, ne znam šta je od toga lošije, informacije koje su iznesene u javni prostor o neusmjeravanju 7,4 miliona iz jedne od stavki prihoda odbijenog amandmana na stavku rashoda za porodiljsku naknadu i navodno preusmjeravanje tih sredstava za plaće izabranih zvaničnika(ministri, poslanici/delegati). 

Ukupna povećanja plaća koja su posljedica povećanja osnovice (Sporazum) za 169 izabranih zvaničnika(predsjednik i potpredsjednici FBiH, Vlada i poslanici/delegati oba doma) na godišnjem nivou u neto vrijednosti iznose249.498,00 KM. Znači ni blizu onih 7,4 miliona KMkoje spominju ovi koji su kao ZA porodilje. 7,4 miliona je gotovo pola( od 15,5 miliona) od ukupnog povećanja u budžetu potrebnog za poštovanje potpisanog Sporazuma, znači oni koji su glasali ZA ovaj amandman nisu za povećanje plaća radnicima u javnoj upravi kojima ista nije povećana preko 10 godina jer bi usvajanje amandmana onemogućilo ono što su u javnost izrekli nakon sjednice. Sve što sam do sad naveo govori o možda dobroj namjeri amandmana kolegice Ćudić (porodilje) ali lošoj strukturi (preraspodjeli budžetskih linija). Sve nakon sjednice rečeno na ovu temu je više u domenu dezinformiranosti nego li u traženju ispravnog rješenja. Također, amandmanom nigdje nije rečeno koji je to broj porodilja, po osnovu kojih podataka je izračunat iznos od cc 8,2 miliona potreban za izjednačavanje prava, da li su u istom statusu porodilje bez ikakvih primanja po glavi domaćinstva ili ima razlike itd. Nasuprot ovom,  amandman Kluba SDA je precizirao broj socijalno najosjetljivijih porodilja i predviđao naknadu od 30% prosjećne plaće (257,00 KM, ) i to 12 mjeseci za razliku od 6 mjeseci koliko predviđa odbijeni amandman kolegice Ćudić, a na svojoj prihodovnoj strani nije inicirao dodatne komplikacije. Bio sam spreman podržati taj amandman ali su zastupnice koje su ga uložile u ime Kluba SDA povukle sa glasanja zbog uvjeravanja Premijera FBiH da će ubrzo ovaj problem biti sistemski rješen. Kao otac četvero djece i kao neko ko suštinski brine o natalitetu i većim pravima porodilja uvijek ću podržati svako nastojanje ka unapređenju mjera koje bismo mogli nazvati mjerama pronatalitetne politike, jer su od krucijalnog pitanja za svaku državu, ali iz PROTESTA i sa željom da otvorimo pitanje iskrenosti u političkom djelovanju uvijek ću biti PROTIV politikanskih amandmana koji imaju za cilj dodatno kompliciranje prilika i obmanjivanje javnosti. U prilogu dajem tabelu koja ilustrira besmislice oko priče o 7,4 miliona koji su kao “otišli na povećanje izabranim zvaničnicima” i zlurado povezivanje potrebnih 91% sredstava za naknade porodilja baš sa tim brojem (što piše u obrazloženju amandmana). U biti ne znam koja od tih konstatacija je više netačna ali svakom svačije, također i link sa jednog od portala koji potvrđuje moje teze o politikanstvu i iznošenju netačnih činjenica. 

Lično mislim da je ovaj amandman upućen od predstavnice Naše stranke, kolegice Ćudić, imajući u vidu sve navedeno, svojevrsno skretanje pažnje javnosti sa propusta koje je napravila tzv. većina u Predstavničkom domu FBiH prilikom izbora Predsjedavajućeg Doma pa do kršenja procedura sazivanja Administrativne komisije Doma kako bi prije završetka konstituirajuće sjednice,  utvrđivanjem koeficijenata po položaju sebi povećali plaće za cc 130 KM(Sabina Ćudić povećanje cc 130 KM, sjednicu sazvala Nasiha Pozder (Naša stranka), mimo Poslovnika o radu komisije i mimo predsjednice komisije  gđa. Melike Mahmutbegović). Nakon tih dešavanja i osude javnosti uložen je jedan ovakav amandman (manjkav) koji prati propaganda već punih 8 dana.

Zbog svega navedenog odlučio sam biti PROTIV ovakvog načina rada, ovakvog amandmana kako na elektronskom glasanju tako na pojedinačnom izjašnjavanju koje je tražila predsjednica Kluba Naše stranke kako bi od ovoga mogla praviti neku sebi svojstvenu priču. Nikada se nisam bojao onoga što vidim, onoga što mogu objasniti i onoga sa čim se ne slažem, tako će ostati i dok obavljam povjerenu mi dužnost.

Ukoliko niste u mogućnosti pogledati tabele koje se spominju u tekstu, iste možete vidjeti na linku OVDJE